DEGU– Čileanska vjeverica,IDEALAN LJUBIMAC.

DEGU– Čileanska vjeverica,IDEALAN LJUBIMAC.

DEGU– Čileanska vjeverica,IDEALAN LJUBIMAC.

Domovina degua su čileanski Andi pa je tako i dobio ovo drugo ime – Čileanska vjeverica. U Sjevernu Ameriku i Evropu prvobitno su dovezeni kao životinje na kojima su se vršila ispitivanja vezana za dijabetes, jer imaju smanjenu mogućnost varenja šećera. Sredinom 20. vijeka počelo je držanje degua kao kućnih ljubimaca.

Karakterišu ga krupne crne oči i velike, istaknute i zaobljene uši. Degu veoma dobro čuje i reaguje i na najtiši zvuk. Vid mu je odličan, tako da može vidjeti čak i UV sunčeve zrake. Zubi “glodnjaci” su karakteristične narandžaste boje, zbog apsorpcije hlorofila iz biljne hrane. Kada hoda, rep drže uspravno, a kada se penje njime se služi za održavanje ravnoteže.

Degu je inteligentan i živahan glodar koji očarava svojim vragolijama. Znatiželjan je, veseo, izuzetno razigran, drag i dobroćudan. Ima veliki raspon vokalizacija (oglašavanja) za različite situacije. Idealan je ljubimac za cijelu porodicu. U prirodi živi u grupi pa mu treba omogućiti društvo. Pati ukoliko nema društvo pa može postati depresivan, bez obzira na brigu i ljubav vlasnika. Najbolje je imati dva degua istog pola. Degui se dobro slažu sa kunićima, činčilama i morskim prasićima, ali prvo im treba dati vremena da se upoznaju na distanci.

Za razliku od ostalih glodara, degu je aktivan danju, najviše ujutru i poslijepodne. Uz pravilnu njegu i ishranu degu živi od 5 do 9 godina. Koliko će degu biti pitom i voljan za komunikaciju, zavisi  od njegovog karaktera. Prvih nekoliko dana u novom domu, degu će biti prilično sramežljiv. Treba ga pustiti da se prilagodi na novi prostor, zvukove i mirise. Degui imaju karakterističan rep koji odbacuju kada smatraju da su ugroženi, zato sa njima treba strpljivo i nježno postupati i NIKADA IH NE TREBA DRŽATI ZA REP!

Ženke degua polno sazrevaju sa 6 do 9 mjeseci, a mužjaci sa 12 mjeseci. 90 do 93 dana nakon parenja, rađa se 4 do 6 mladunca. Mladunci na svijet dolaze već prekriveni krznom, sa zubima, otvorenih očiju, a nakon vrlo kratkog vremena  i  prohodaju. Posle  5 do 6 nedjelja mladunci su potpuno samostalni.

Degu u prirodi živi u skupinama, stoga mu treba omogućiti društvo. Pate ukoliko nemaju društvo te mogu postati depresivni, bez obzira na brigu i ljubav vlasnika. Najbolje je imati dva degua istog spola, a najbolje se slažu dvije ženke, odnosno degui iz istog legla (braća i sestre). Ukoliko imate više degua, u kavezu držite po jednog mužjaka, jer je i u prirodi samo jedan mužjak predvodnik kolonije. U suprotnom može doći do tučnjave. Ukoliko dovodite drugog degua nakon što se je već prvi udomaćio, upoznajte ih postupno "- pregradite kavez ili stavite kavez do kaveza da se upoznaju prije nego počnu živjeti zajedno. Pazite da ne zanemarujete prvog degua, jer će postati ljubomoran na pridošlicu. Degui se dobro slažu s kunićima, činčilama i zamorcima, ali prvo im dajte vremena da se upoznaju na distanci.

Degu zahtijeva veći kavez od ostalih glodara, a preporučuje se da bude od žice ili stakla jer plastiku lako pregrizu. Ukoliko je na dnu kaveza rešetka, kavez treba obilno posipati steljom kako se ne bi ozlijedili. Idealan kavez treba da  ima nekoliko nivoa. Uz posude za hranu i vodu, u kavez treba staviti i posudu sa pijeskom za kupanje. Obavezni elementi svakog kaveza za degue su svakako i veliki točak za trčanje, grane, kamenje, glinene vaze, igračke i slični predmeti koji će im služiti za igru i razonodu. Treba izbijegavati plastične predmete. Odlično služi parče debelog kanapa od kog se može napraviti krug i zakačiti na kavez, tako da degu može da se penje na njega i ljulja kao na ljuljašci. Ovaj ljubimac dnevno prosječno pretrči 4,5 km u točku za vježbanje. Kavez bi trebalo postaviti na mirno mjesto, bez buke, dima od cigareta, direktnog sunčevog svijetla ili promaje.

 

Degu se kupa u posebnom pijesku kao i činčila. Pijesak se nabavlja se u prodavnicama za kućne ljubimce. Ne treba se koristiti drugi pijesak, jer degu u njemu može da se povrijedi i ne odgovara njegovoj koži. Posuda sa vulkanskim pijeskom ljubimcu treba da bude svakodnevno dostupna. Ukoliko se stalno drži u okviru kaveza, pijesak treba redovno i često prosejavati jer degu ponekad ovu posudu koristi i kao toalet.

Degui su biljojedi. Jedu gotovu hranu za degue i sijeno, koje treba da im sve vijreme bude na raspolaganju, kao i sviježa voda. Jedu i voće i povrće, a jednom ili dva puta nedeljno može im se ponuditi i kukuruz. Kako su skloni dijabetesu, ne bi  smijeli da se ugoje, pa zato trba biti izuzetno pažljiv sa poslasticama i voćem koje ima veliki udeo šećera (kruška, grožđe, orašasti plodovi, suvo voće). U kavez im treba staviti i grane od voćaka kako bi na njima trošili zube. Jako je bitno znati da svaka hrana koja nije namijenjena isključivo deguima, može biti opasna po njihov život.

Ukoliko se kod degua uoče simptomi kao što su apatija, smanjena težina, proliv ili zamućene oči, odmah treba posjetiti veterinara. Zdrava čileanska vjeverica se kreće brzo i hitro, znatiželjna je i aktivna. Pored toga, ima dobar apetit, gusto krzno i bistre oči. Nema poteškoća sa disanjem, promjena u boji i konzistenciji izmeta ni vidljive otoke i povrede. Svako odstupanje od ovakve slike znak je da treba što prije potražiti pomoć veterinara.

Povlačenje degua za rep strogo je zabranjeno. Degui imaju karakterističan rep koji odbacuju kada smatraju da su ugroženi. Ukoliko primjetite da je vaš degu apatičan, smanjila mu se težina ili ima proljev, ima zamućene oči, odmah posjetite veterinara.Zdravlje:
Degu je zdrav kada:
- kreće se brzo i hitro
- znatiželjan je, aktivan i ima dobar apetit
- ima gusto krzno i bistre oči
- nema poteškoća s disanjem
- nema promjene u boji i konzistenciji izmeta
- nema nikakve vidljive otekline i povrede.

Nekoliko dana vaš će degu biti prilično sramežljiv. Pustite ga da se prilagodi na novi prostor, zvukove i mirise. Polagano se približavajte kavezu "- bez naglih kretnji. Kako su iznimno znatiželjne životinje, same će vam prići ako im ponudite kakvu poslasticu. Nemojte ih pokušati zgrabiti - ruku lagano stavite u kavez, ponudite poslasticu i degu će se sam iz znatiželje popeti. Ubrzo će se sami početi penjati na vaše ruke i ramena i istraživati vas. Puštajte ga redovito i igrajte se s njim, ali ga nemojte ostaviti bez nadzora, kako ne bi pregrizao električne kablove. Koliko će vaš degu biti pitom i voljan za komunikacijom, ovisi o njegovu karakteru.

Degui su biljojedi. Jedu gotovu hranu za degue te sijeno, koje im cijelo vrijeme treba biti na raspolaganju, kao i svježa voda. Jedu i voće i povrće, a 1-2 puta tjedno ponudite im i kukuruz. Kako su skloni dijabetesu, ne bi se smjeli udebljati, pa stoga budite pažljivi s poslasticama i s voćem koje ima veliki udio šećera (kruška, grožđe, orašasti plodovi, suho voće). Ponudite im i vitamine, te mineralni kamen. U kavez im stavite i grane od voćaka kako bi na njima trošili zube. Ukoliko imate i druge glodavce, pazite da degu ne jede njihovu hranu, jer bi za njega mogla biti štetna.

Chipmunk // Kanadska prugasta vjeverica.

Chipmunk // Kanadska prugasta vjeverica.
Kanadska ili sibirska vjeverica su vrlo slične, svjetlo smeđe dlake s tamnijim prugama koje se protežu duž cijelih leđa i repa. Rep nije tako kitnjast kao kod europskih ili crvenih vjeverica koje žive u našem podneblju i koje su divlje životinje. Kanadska (Tamias striatus) i sibirska (Tamias sibiricus) vjeverica su istog roda, a razlikuju se jedino po prirodnom staništu, iako žive na sličnim zemljopisnim širinama. To su dosta plahe i vrlo brze životinjice, kojima treba dosta prostora u kavezu koji treba biti viši nego širi, a s vremenom i uz dosta strpljenja mogu se naučiti na vlasnika  i čak dolaziti na ruku.

Vjeverice nisu ljubimci koji se mogu u potpunosti pripitomiti,neće se s vama maziti,jako su aktivne životinje.Ali zbog toga nisu ništa manje dobri ljubimci, niti su manje zabavni.Potrebno im je pružiti jako puno ljubavi, vremena istrpljenja da bi se lakše i brže priviknuli na vlasnika.

Najprikladnije je nabaviti mladu vjevericu koja je uzgojena u zatočeništvu. Potreban im je prilično veliki kavez, no isto tako voli boraviti – kao i drugi kućni ljubimci – izvan kaveza.

Vjeverice se hrane gotovom hranom za vjeverice,a možete im i davati:sjemenke,orahe,sušeno voće,kikiriki u ljusci,bućine koštice..
Možete je ponuditi i ovime:komadić banane, kruške, jabuke,jagode, kruške, ananasa, trešnje, višnje, brusnicu, sve što možete ogulite i dajte bez koštica. Ostalo: kikiriki s ljuskom, žitarice,malo kuhanog mesa, komadiće tvrdo kuhanog jaja, tunu iz konzerve,kupus (jedan listić dnevno), cvjetaću(karfiol), salatu, rajčicu,mrkvu, peršin, brokulu,…

Važna je raznolikost, ali u malim količinama, jer sve ovo su poslastice kao npr. čokolada i bomboni. Zbog velike količine šećera, ne pretjerujte. Dozvoljene su napolitanke, čak sladoled i voćni jogurt. Hranite ih sa 3 obroka dnevno. Sklone su debljanju.

U kavez je potrebno smjestiti granje za skakutanje (jabuka,kruška, lijeska, nešpricano i ne sa gradskih ulica), Dodatno ako želite – špagu rastegnite unutar kaveza, u nekoliko razina.Potrebna je kućica u kojoj će spavati i gdje će skupljati hranu.Negdje u kavez stavite komadić tkanine, vjeverica će to odnjet ugnijezdo, pokrivati se ili spavati na tom komadiću odjeće.Na dno gajbe stavite malo piljevine ili sijena…

Od standardne opreme, potrebna vam je zdjelica za hranu,pojilica, posuda u kojoj će obavljati nuždu (npr wc za hrčke).Razmještaj u kavezu mjenjate po potrebi, jer se brzo zasite i postane im dosadno.
Kad trebate očistiti kavez, neka je vaš ljubimac zabavljen nečime drugime – van kaveza. Ne vole da se diraju njihove stvari,smatraju vas uljezom koji želi njihove zalihe.

Možete ih svaki dan po 15 minuta pustiti van iz kaveza,one će pretražiti cijlu sobu i natrag će se same vratiti u svoj kavez,jer im je tamo sve uglavnom…

U prirodi, zimi, vjeverice također ne ulaze u duboku ili potpunu hibernaciju u svojim skloništima, već se tokom zime bude svaka dva tjedna da bi obavili nuždu i pojeli nešto iz svojih zaliha..

Normalna tjelesna temperatura vjeverice je oko 37°C, a tokom hibernacije pada ispod 10°C; od 350 otkucaja srca u minuti pada na 4 otkucaja u minuti, fiziološki procesi u tijelu su isporeni;tjelesna težina pada s 300 grama na 160 grama. Vanjski faktori, kao što su kraći dan i duža noć, malo hrane u okolini, pad vanjsketemperature i "biološki sat" ili prirodni instinkt, utječu davjeverice spavaju "zimski san".

Kao kućni ljubimac vjeverice nisu sklone hibernaciji ili zimskom snu, jer tokom cijele godine imaju hrane u izobilju, a temperatura okoline ne pada ispod 20°C. Vlasnik može svojoj ljubimici osigurati"zimske uvjete", i to u periodu od studenog do ožujka, tako da vjevericu drži u hladnijoj prostoriji i ne hrani je u izobilju tijekom listopada.

Kanadska vjeverica (Chipmunks) je glodavac koji je dosta zastupljen kao kućni ljubimac. Vrlo su živahna, umiljata i društvena stvorenja. Krase ih tri prugice na leđima. Kanadska vjeverica potječe iz travnatih područja SAD-a, Azije i Kanade. Pripada porodici glodavaca Sciuridae od kojih je poznato 262 vrste koje su rasprostranjene širom Sjeverne i Južne Amerike, Azije i Afrike.  Mogu narasti do 25 centimetara, a rep im je dugačak od 10 do 15 cm. Žive u prosjeku od pet do deset godina, a ženke najčešće nadžive mužjake za nekoliko godina.

Strpljenje, vrijeme i ljubav su bitne stvari koje trebate imati da bi se lakše i brže naviknule na vlasnika. Najprikladnije je nabaviti mladu vjevericu. Potreban im je prilično veliki kavez, ali vole boraviti i van kaveza, naravno tek nakon perioda prilagođavanja na život s ljudima.

Kao i u prirodi, pri držanju ovih ljubimaca potrebno je osigurati im optimalne uvjete koji su što sličniji njihovim uvjetima u prirodi.

Pored većeg kaveza potrebna je kućica u kojoj će spavati, sakrivati se i spremati hranu. Vjeverici možete osigurati i tunelčiće te imitacije gnjezda i debla. U kavez možete staviti i neki od komadića odjeće  koja ima vaš miris. Nepoznati mirisi izazivaju nesigurnost i stres, što može dovesti i do odbacivanja mladunaca. Razmještaj predmeta u kavezu mijenjajte prema potrebi jer se vjeverice brzo zasite i postane im dosadno.

S puštanjem vjeverice iz kaveza treba početi tek kada prođe period prilagođavanja. I tada, nikada bez nadzora. Kanadske vjeverice su vrlo brze i lako vam mogu pobjeći, ako ne zatvorite prozore. Mogu skočiti vrlo visoko i brzo se penju. Ako imate veću terasu u stanu, možete je i tu smjestiti. Kanadske vjeverice su vrlo radoznala bića, i moraju svugdje zaviriti. Dok nešto budete radili, budite sigurni da će vaša vjeverica doći vidjeti što se događa. Pripitomljavanje je najlakše uz pomoć hrane. Važno je da budete stpljivi i veoma pažljivi prema ovim ljupkim bićima.

Vjeverice obavezno moraju imati stalno dostupnu vodu, pa je najbolje postaviti pojilice. Vodu u pojilici mijenjajte svakodnevno. Vjeverice vole skladištiti hranu i imati svoje tajno skrovište.

ISHRANA

Kao osnovnu ishranu možete koristiti specijalnu hranu namijenjenu njima, koju možete pronaći u HOP specijaliziranoj trgovini. Pored te hrane, možete im davati sjemenke suncokreta (one su dosta kalorične, ali ih možete davati povremeno kao posebnu nagradu), lješnjake, orahe, sušeno voće, kikiriki u ljusci, voće – jabuku, krušku, bananu, jagode, ananas, trešnje, višnje i sl.Voće mora biti oljušteno i bez koštica. Nikada im nemojte davati bademe, jer su smrtonosni za kanadske vjeverice. Nemojte im davati niti granuliranu hranu za pse i mačke. Bitno je da ih ne hranite jednolično i ne pretjerujte sa slatkišima.

RAZMNOŽAVANJE

Vjeverice su sposobne za razmnožavanje poslije godinu dana. Pare se dva puta godišnje, jednom oko veljače i ožujka, a drugi put oko listopada i studenoga. Tada ženka zove mužjaka specifičnim zvukom sličnom riječima „čip, čip“. Često se događa da ženka poslije parenja grize mužjaka kada god joj priđe. Isto tako, ako mužjak ostane sa ženkom u kavezu ona u strahu može izgaziti mlade u gnijezdu i zato ga obavezno treba maknuti iz kaveza u kojem je ženka. Ženka nosi oko 30 dana, ali je i dalje vrlo aktivna. Povlači se u kućicu na dan okota.

Kada se vjeverica okoti, nemojte je uznemiravati.

Vjeverica okoti od 3 do 8 mladih. Mladunčad izlazi iz kućice poslije 35 dana. Mladi koji dolaze na svijet teški su oko 3,40 g i rađaju se bez krzna, a oči i uši su im zatvorene (oči im se otvaraju nakon nekoliko tjedana). Sa 40. dana starosti, pomladak postiže 70% veličine odrasle jedinke i postepeno izlaze iz gnijezda. U prvim danima po izlasku iz gnijezda, majka ih usmjerava i pazi na njih. Nakon tog perioda, pomladak se osamostaljuje i spreman je za samostalan život. Između 10. -12. dana pojavljuju se pruge karakteristične za kanadske vjeverice.